Korenine / Origin / Herkunft

VENETI U JEDNOJ ETNOLOŠKOJ INTERPRETACIJI

Vojislav P. Nikčević

Abstract

An Ethnological Interpretation of the Veneti

The paper presents data on the Veneti as ancestors of Slovenes or Slovjens (Slovyens) published by the Serbian ethnologist Tatomir Vukanović in his book Ethnogenesis of South Slavs (Vranje, 1974). These data have been collected from the writings of ancient authors dating from the 6^th century AD. The data explicitly or hypothetically identify Slovenes as the Veneti even in the period when they were still settled in their primeval homeland in northeastern Europe and also later on their newly acquired territories all over Europe after their migration from their homeland towards the East, West and South. In the interpretation of the ancient authors, the name Slov(j)en(e) is formed from the basic part slov- from the Slovjen word slovo (i.e., word or speech) and the non-slovjen suffix -vene stemming from the West European word Veneti with the meaning of western dwellers of the sea coast in the time when the Veneti were settling the coasts of the Baltic before the appearance of name Slov(j)en(e). Accordingly the ethnonym Slovenec as one of the synonyms of the name Slovjene was formed from slov + veneti > slovveneti > sloveneci > Slovenci. This is the essence of the etymology of this ethnonym as explained in the morphological and semantic meaning of this name.

Uvod

Nema nijedne studije u kojoj se obrađuje etnogeneza Slovjena ili bilo kojega slovjenskog naroda i nacije u kojoj se ne pojavljuju Veneti kao Slovjeni. To je jedno od opštijeh mjesta o njima u slovenistici i slavistici. Tako je i u knjizi Etnogeneza Južnih Slovena srpskog etnologa Tatomira Vukanovića. U toj knjizi proučavao je postanak i razvoj savremenijeh južnoslovjenskih naroda: Bugara, Jugoslovjena, Makedonaca, Muslimana, Slovenaca, Srba, Hrvata i Crnogoraca. U Vukanovićevoj dragocjenoj knjizi nalazi se i odjeljak Postojbina tijeh južnoslovjenskih naroda[1]. U njemu se na nekoliko mjesta pojavljuje naziv Veneti i ostale njegove sinonimne nominacije i atribucije. U ovom radu namjera mi je da ukažem na njihove pojavne oblike i etimologije, tj. na podrijeklo i značenje tijeh nominacija i atribucija idući hronološkijem redom kojijem se u Vukanovićevoj knjizi javljaju.

Veneti kao Sloven(c)i

Tatomir Vukanović polazi od toga da pisanijeh pomena o starijem Slovjenima nema ni u jednog pisca sve do VI. stoljeća. Krajevi istočne Evrope, daleko od državnijeh ambicija rimskih i od grčkijeh kolonija na Crnom moru za stare pisce značili su neka polumitska naselja i sve vijesti o njima bile su vrlo opšte, kad su došle po neposrednijem saznanju, ili pak veoma legendarne, ako su se prepričavale. Od nekijeh opštih imena, koja se tamo spominju kao Skiti, Sarmati i drugi, može se pouzdano znati da se odnose na Slovjene. S nešto više sigurnosti i čvrstine moglo bi se to primiti i za Venete (Vendi, Vindi, Ο΄υενέβαι, Vinithōs, Vënëthäs, Winden, Wenden), čije ime još živi kod izvjesnijeh naroda kao oznaka nekijeh slovjenskih plemena. Ali, tu je opreznost više nego potrebna, jer je to ime rašireno po cijeloj Evropi (u Italiji, Galiji i Španiji) i jerbo je postojalo venetsko pleme ili narod, koji je dopirao śeverno do Salcaha i Ina, a prebivao u današnjoj mletačkoj oblasti, odakle i potiče ime Venecije - tvrdi Tatomir Vukanović.

Vukanović dalje kaže da pod imenom Veneti izrično podrazumijeva Slovjene tek latinski pisac Jordanis u VI. vijeku. On kažuje da "mnogobrojni narod Veneta stanuje od izvira rijeke Vistule preko ogromnijeh područja". "Makar što im se imena sad mijenjaju prema različitijem porodicama i mjestima", napominje on i dodaje: "Oni se ipak nazivaju Sklaveni i Anti". U tog pisca njegova prebivališta označena su ovako: "Sklaveni prebivaju od grada Novijetunemskog i jezera koje se zove Murzijansko sve do Danastra i na śever do Visle. Oni imaju za naselja močvare i šume. A Anti, koji su od njih  najhrabriji, tamo đe se savija Pontijsko more, protežu se od Danastra sve do Danapra"[2]. Na tome terenu, pod istijem imenom, postoje i raniji pomeni može biti baš našijeh plemena i etničkijeh skupina, ali se ni kod jednog pisca ne da ovako sigurno utvrditi na koga neposredno misli. Već Plinije među plemenima što dopiru do Visle uz Sarmate i Scire navodi i Venete, a Tacit, nešto opredjeljenije, odbija da dovede u zajednicu Venete s Germanima i Sarmatima, iako smatra da su bliži prvijema[3]. Ptolomej ih označava kao stanovnike Sarmatije i prema njima daje geografsko ime οὺενεβιχὸς χόλπος za područje đe stanuju - nastavlja Tatomir Vukanović. Na Pojtingerovoj karti Veneti su obilježeni među Dunavom i Dnjestrom, a u śevernoj Dakiji su Venedi Sarmatiae. Njihova staništa bijahu tako uopšteno označavana od Visle do Dnjestra i na tom mjestu oni ostaju uglavnom kroz čitavo doba istorije, šireći se odatle na jug, istok i naročito na zapad. Kod većine pisaca oni su isto tako prikazani kao "vrlo veliki narod" ili pak kao "bezbrojna plemena"[4].

Vukanović upućuje i na Psevdomavrikijev spis u kojemu se nalazi i ova veoma važna karakteristika: "Naselja Sklava i Anta leže uz rijeke jedna za drugijem i jedna s drugim u vezi tako da nema između njih praznine dostojne pomena, a oko njih su najčešće neposredno šume ili bare ili ritovi"[5] - navodi T. Vukanović dvojicu srpskijeh istoričara[6].

Tatomir Vukanović još smatra da su slovjenska naselja na zapadu dopirala vrlo daleko. Ona su silazila čak do furlanske ravnice i do izvora rijeke Zilje, Drave, Mure i Aniže. "Na ovom području za Slovjene Njemci su upotrebljavali u mnogo prilika pored njihova slovjenskog imena još i naziv Wenden i Winden. On je očevidno došao od starog Veneti" - zaključuje T. Vukanović[7].

Slovenski pak naučnik K. Oštir smatra da je predindogermanski ilirski narod Veneta, koji je stanovao od Karpata do Baltičkog mora, bio "indogermanizovan" od Germana i Baltoslovjena te da je slovjenski plemenski naziv Anta derivat od toga imena, ali u vezi s alarodskijem * ant(h) "čovjek"[8]. Ruski lingvista A. Šahmatov tvrdi da su imenom Venda Germani još od davnina zvali Slovjene, pa su taj naziv od njih primili i Finci za Rusiju (venājä, venä). Među njima on Ante smatra kao istočni dio Slovjena pošto Prokopije izričito kaže da su Slovljeni i Anti istočnog podrijekla. A Anti su u svijem izvorima navedeni kao oni dio koji operišu na istoku. Šahmatov u tijem istočnim Slovjenima vidi Ruse te s njima počinje istoriju ruskog naroda[9]. A. Pogodin naglašava da se nazivi kao Venedotia, Venta, Vindona i slično najčešće nalazi na području Britanije i da potiču od keltskog pridjeva vindos, koji znači bijeli. Taj naziv je upotrijebljen za Slovjene stoga što su bili bijeli (otud Bijela Rusija, Bijela Hrvatska), za razliku od crvenijeh Germana i Kelta[10]. Tatomir Vukanović još konstatuje da se i za samo ime Anta nalazi paralela u starom nazivu Andes za koje se filolozi spore da li je keltsko ili ilirsko[11]. Ime Venda i Vinda na jugu tokom vremena sve se više ograničava na same Slovence, a u tome značenju održalo se skoro sve do našijeh dana[12].

Po Vukanoviću, za spomenuti mnogobrojni narod savremenici daju samo dva imena: Slovjeni i Anti. Prema Prokopijevijem riječima: "Oba imaju isti jezik" i potom naglašava: "a ni po spoljašnosti ne razlikuju se jedni od drugijeh". Uz to, "i ime Slovjenima i Antima bilo je nekada zajedničko". Mada im se imena sad mijenjaju prema različnijem porodicama i mjestima, oni se uglavnom ipak nazivaju Slovjeni i Anti - kažuje Jordanis. "Plemena Sclava i Anta istog su načina života i običaja", zabilježeno je u jednome vojničkom spisu koji se pripisuje caru Mavrikiju. I drugi pisci VI. i VII. stoljeća ne pominju drugo ime osim slovjenskoga. Oni ga ne pišu svi jednako. Jedni ga bilježe s ośećanjem ili pak uvjerenjem kao da je osnova imena u latinskoj riječi sclavus, otud Sclavi, Εχλαβοι. Međutijem, oni koji su ga pisali s tom riječju u osnovi, kao Sclaveni, Εχλαβηυοι, Έςχαβĩυοι prema nastavcima koji su dali u njoj - eni, - inoi vidi da su je bilježili po slovjenskom izgovoru. Slovjeni su sebe zvali Slov±ninъ, Slov±ne, a svoj jezik slovjenskijem - završava Tatomir Vukanović[13].

Zaključak

Kao što se iz svega pokazanog vidi, Tatomir Vukanović i svi navedeni autori na koje se poziva manje ili više prihvataju ili pretpostavljaju da su Veneti i njegove sinonimne nominacije i atribucije Slovjeni. To su i Slovenci i njihovi preci kao jedan od njihovijeh ogranaka na jugu. Tretirajući Venete kao veliki narod na rodovsko-plemenskom stupnju društvenog razvitka u populističkom značenju, kao mnoštvo, svijet, masa, ti autori ih lociraju u pradomovini starijeh Slovjena kao evropsku etničku zajednicu indoevropskog podrijekla koja se, prema najnovijim proučavanjima, nalazila na prostoru što se može ograničiti Karpatima na jugu, Baltičkijem morem na śeveru, Labom (Elba) na zapadu i srednjijem tokom Dnjepra na istoku[14]. Nalaze ih i tamo đe su odselili širom Evrope nakon njihovijeh seoba na istok, zapad i jug[15]. Sve se izloženo slaže s mojom još ranije utvrđenom etimologijom imena Sloven(c)i, nastalom od osnove slov- (iz slovjenskog oblika slovo "riječ") + veneti = slovveneti = sloveneci = Slovenci. A ime Veneti (Vendi, Vindi, (V)Anti i sl.) izvedeno je iz evropskijeh jezika kao oznaka za protoslovjenski etnikum na obalama Baltičkog mora u doba prije pojave naziva Slov(j)eni u značenju zapadni "nastanjenici morske obale" kao praslovjenski preci Slovenaca i drugijeh Slovjena[16]. S tijem etimologijama i pojmovno i nominalno sve je saglasno sa saznanjima do kojijeh sam došao i u mojemu najnovijem radu o Venetima kao Slovjenima[17]. U vezi s izloženom problematikom, treba još samo kazati da Skiti i Sarmati u etničkome smislu nijesu bili Slovjeni, nego Skiti opšti naziv za stanovništvo iranske jezičke grupe, a Sarmati posebne nomadske etničke zajednice čiji su potomci Alani, preci savremenijeh Osetina[18]. No, to nipošto ne znači da se u interpretaciji naznačenijeh pisaca njihova imena kao opšti pojam za lutalačko, bolje reći skitačko stanovništvo nijesu mogla odnositi i na Slovjene. Što se pak tiče naziva Bijela Rusija i Bijela Hrvatska, prije će biti da su nastali prema iranskom određivanju strana svijeta po bojama u značenju Zapadne Rusije i Zapadne Hrvatske. Tako se najčešće tumače u izvorima i literaturi. To naročito potvrđuje vizantijski car-pisac Konstantin VII. Porfirogenet u De administrando imperio.[19]

Sažimak

U ovome radu donose se podaci o Venetima kao Slovjenima, odnosno Slovencima, koje je srpski etnolog Tatomir Vukanović objavio u knjizi Etnogeneza Južnih Slovena (Vranje, 1974). Ti podaci sadržani su u spisima antičkijeh pisaca datiranim od VI. vijeka. Ti podaci izrično ili hipotetično identifikuju Slovjene kao Venete još dok su prebivali u njihovoj pradomovini na evropskom śeveroistoku, ali i na njihovijem teritorijama nastanjenim širom Evrope nakon seoba iz te pradomovine na istok, zapad i jug. I u interpretaciji antičkijeh pisaca naziv Slov±n(e) sačinjen je od osnove slov- iz slovjenske riječi slovo "riječ, govor" + neslovjenski nastavak -vene iz zapadnoevropske riječi Veneti u značenju zapadni "nastanjenici morske obale" još dok su prebivali na obalama Baltičkog mora u doba prije pojave naziva Slov(j)en(e). Prema tome, i etnonim Slovenec kao jedan od sinonimnijeh pojavnih oblika imena Slov±n(e) nastao je od slov- + veneti > slovveneti > sloveneci > Slovenci. U tome se sastoji etimologija toga etnonima shvaćena u morfološkome i semantičkom značenju toga pojma.